Sve moje makete

utorak, 09.10.2007.

Veliki manevri " Radonja - listopad '07 "

Kao odgovor na NATO-ve vježbe na našoj predivnoj obali, u Radonji na otoku Braču sam održao groundshow sa večinom mojih zrakoplovnih i pomorskih jedinica





Može se vidjeti oko 70 zrakoplova, brodova i podmornica



U sredini su putnički Airbus-i i špijunski SR 71, a lijevo podmorska flota





Dio Luftwaffe-a, sa lovcima drugog svjetskog rata


Lovci 2, 3, 4 i pete generacije lovaca
2 - drugi svjetski rat
3 - reaktivni lovci '50 i '60-ih godina
4 - moderniji lovci '70 - '90- e godine
5 - najnoviji i najrazvijeniji lovci - ruski Su 47 i Mig 1.44, te američki F 22 Raptor


Američka " B " klasa
B 17, B 26, B 29, B 47, B 36 i B 52

ponedjeljak, 17.09.2007.

Kraj praznika

I to je završilo, još jedni radni praznici su iza mene, i vračam se u zimsku svakodnevicu, u kojoj imam vremena za ponešto napisati i ovdje.
Ne mogu zanijekati da je bilo dosadno, od natezanja sa Talijanima i domorodcima, no bilo je i ugodnih trenutaka odmora

U svemu tome sam odradio i praksu i uspio položiti vozački
Uspio sam i sastaviti nekoliko maketa, i u rijetkim trenutcima odmora sastaviti jubilarnu 80-u maketu



Snimao sam i Ruse koji su mi svaki petk nadlijetali iznad kuće sa Iljušinima i 747-icama, rušeći mnoge rekorde u glasnoći


Na kraju je došla i ekskurzija u Španjolskoj, na kojoj sam stvarno doživio svašta, no našlo se i nekoliko novih maketa ( Arado Ar 234 B2, Me 210 i
Ju 52 )

Upravo jučer sam pronašao neki stari Revell-ov katalog iz '01, te je počelo novo masovno naoružavanje SDD-a zrakoplovstvom i planovi za daljnju ekspanziju.


Do čitanja

subota, 19.05.2007.

C 130 - " Hercules "

O maketi:

C ( Cargo ) 130 - Hercules je u upotrebi već 40 godina, vjerojatno zato jer još uvijek ne postoji adekvatna zamjena za taj impresivni transportni zrakoplov. U sastavu ga ima preko 50 zrakoplovstavadiljem zemlje - od rodnog SAD-a, Kanade, V. Britanije, Francuske, Italije....
Iako postoje kvalitetni malzni transporteri poput C 5, C 141, C 17 ili An 124, Hercules se još uvijek " drži " zahvaljujući konstantnim poboljšanjima na motorima i elektroničkoj opremi. Pogone ga četiri propelerska motora, a velik transportni prostor i izdržljivost su se višestruko dokazali u oba Zaljevska rata, te na mnogim mjestima dostave humanitarne pomoći diljem svijeta.

Dužina: 29.76 m
Premjer preko krila: 41.33 m
Max. brzina: 603 km/h
Domet: 3700 km
Nosivost: 20 tona

Postoji i malo " napadalskija " verzija Hercules-a A ( Attack ) C 130. Ta verzija je po veličini jednaka normalnoj, ali je naoružana do zuba sa dvostrukim Vulcan topovima ( 7200 metaka u minuti ) sa desne strane trupa, prije krila, dvostrukim 105 mm Howitzerima ( haubicama ) na istoj strani iza krila koje pucaju 10 granata u minuti, te sa još dva opcionalna Miniguna.

Takozvani " Spectre Gunship " je stvoren za čiščenje i brisanje neprijateljskih zemaljskih instalacija sa lica zemlje. Iako je spor i neokretan, kažu da bi se jedan mogao lako obračunati sa bataljunom tenkova. Nosi 10 tona municije, a opremljen je i svim vrstama radara zahvaljujući kojima može napadati po mrkloj noći jednako dobro kao i po danu, te senzorima i flare sistemom koji ga čuva od raketa, projektila te drugih opasnosti.

Amerikanci su ga koristili u Afganistanu, a zadnji put su spominjao prije nekoliko mjeseci kada su SAD s jednim napale " kamp Al-Quaide " u Somaliji.

Proizvođač: Italeri

Mjerilo: 1/72

Italeri su se već dokazali u većima maketama zrakoplova - pogotovo u stupnju sastavljanja trupa koje je izuzetno dobro napravljeno. Prvo se radi podij sa glavnom palubom ( transportnim prostorom ) na kojeg se nastavlja povišeni kokpit.
Kokpit je izuzetno detaljan - sa svim stolicama za pilota, kopilota i veziste, te instrumentima. Obojao sam ga u nekoliko različitih tonova - iako se to neće vidjeti izvana kada ga budem zatvorio u trup.
Napravljen je i bočni ulaz za posadu od kojeg vode male stepenice do kokpita ( boja br. 88 )
Iako je - kao kod većine maketa - težina veča sa stražnje strane te će se prevrtati ako se ne ugradi neko opteženje, to se ovdje može riješiti izradom otvorenih stražnjih vrata koja će držati avion u ravnom položaju. Motori su također detaljni, no ne pretjerano komplicirani za izradu. Ako ste pažljivi - propeleri će se i okretati kada maketa bude gotova. Iako je Hercules popriličan, pravi posao dolazi nakon izgradnje - kada red dolazi na bojanje.

Moram da sam poprilično eksperimentirao sa odabirom boja te nekoliko puta prepravljao već gotova područja.


Na kraju sam ipak napravio paletu 5 kamuflažnih boja - skica se vidi dolje, sa crnim nosom i propelerima, a dvije " fleke " sam ostavio neobojane, u svjetlosivoj nijansi plastike, a donji dio trupa ( na koji sam možda i najponosniji jer sam prostom rukom potegnuo gotovo vodoravnu liniju ) je u svjetlosivoj 76. Na vrhu trupa je i cijev za tankiranje u letu, povezana sa unutarnjim tankovima u krilima.



Poprilično sam zadovoljan konačnim izgledom i slaganjem tonova odlučio staviti Britanske oznake.
U kompletu dolaze naljepnice za 5 zrakoplovstava ( SAD, Kanada, Italija, V. Britanija, Francuska ).
Čak sam toliko zadovljan " piturskim " radovima da evo malo više slika nego obično.




Hercules u usporedbi sa Phantomom II i Mirage-om 2000

Za kraj - još jedna izvrsna maketa iz Italeri-a, kod koje je najzabavniji odabir kamuflažnih boja ( bar za mene ).

četvrtak, 19.04.2007.

Junkers Ju 290 A-5 " Seeadler "

O maketi:


U prvim danima zime 1941, njemačko zapovjedništvo Wehrmachta je uvidjelo nužnost dostave potrebnih količina materijala ( municije, hrane, opreme ) jedinicama na frontovima. Ju 52 koji se je koristio do tada je bio pouzdan, ali bio je premalen i nije imao potrebnu nosivost. Bio je potreban više-motorni transporter sa velikom nosivočću i velikim brzinama. Jedino rješenje problema je bila prerada postoječeg Junkers Ju 90 - originalno razvijenog za potrebe Lufthanse - u veći i moderniji vojni transporter. Novi avion će dobiti oznaku Ju 290A. Prototip napravlčjen siječnja 1942 je bio napravljen po trupu Ju 90 koji je bio prepravljen radi postavljenih zahtjeva. To je uštedilo dosta vremena, te je prvi operativni prototip poletio već 16. 06. 1942. Rješavajući probleme u hodu, tvrtka je odmah počela proizvoditi novi avion koji je poletio već 7. 12. 1942. Posebnost novog aviona je bila transportna rampa ( tzv. Trappo-Klappe )

koja je spuštena omogućavala da čak i tenkovi mogu ući u trup. Također, rampa je mogla poslužiti i izbacivanju padobranaca . Osim problema oko transporta, Luftwaffe je trebala i izviđački avion sa velikim dometom koji bi motrio savezničke konvoje koji su se kretali preko Atlantika. Naime, njemačke podmornice su sve teže pronalazile ciljeve. Rješenje se ponovni pojavilo u obliku Ju 290. Avion je ponovo malo prerađen i time je nastala A-3 serija koja je imala domet od 3 000 km i mogla je ostati u zraku 20 sati. Jer je bila izviđačka verzija, A-3 nije imala transportnu rampu. Serija A-4 je također donjela nekoliko poboljšanja, u obliku prednje topničke kupole, ali bila su napravljena samo 4 primjerka. Uzrok je bila serija A-5 sa 11 primjeraka. Najviše ih je bilo stacioniranih u Mont de Marsanu ( Francuska ) u Fernaufklarungs-Gruppe 5 ( Daleko-dometna izviđačka grupa 5 ) koja je pokrivala Atlantski ocean. Ti avioni su zbog svog velikog dometa bili korišteni i za izbacivanje špijuna iznad neprijateljskog teritorija. Verzije aviona bez topova su poslane Lufthansi za nadomještanje civilnih verzija aviona. Seeadler je bio opremljen i posebnim sustavom antena na nosu: specijalnim morskim radarom za otkrivanje brodova.
Zrakoplov je trebala zamijeniti njegova veća verzija, Ju 390, sa istim oblikom, samo dosta većim i sa 6 motora. U zadnjim tjednima drugog sjetskog rata, zadnji primjerci aviona su bili određeni za preradu u dalekometne bombardere koji bi trebali napasti ciljeve u Rusiji. Ali do operacija " Eisenhammer " i " Gertraud " nikad nije došlo zbog kraja rata, a Ju 290 je zapeo u tvornicama.

Proizvođač: Revell

Mjerilo: 1/72

Težina: 5 nivo Revell-ove ljestvice

Kako je napravljena na največem stupnju Revell-ove težine, sa ovom maketom če svatko imati dosta posla. Sve počinje kao i obično " punjenjem " trupa " sa prozorima i podom, te umetanjem kokpita i stražnje sobe za radar i operatera u prednji dio. Izgradnja će biti pravi test za svačije živce, jer se samo kokpit sastoji od cca 30-ak dijelova.

Avion ima 7 strojnica ( jedna repna, dvije u kupolama na vrhu trupa, po jedna sa svake strane, te dvije, jedna okrenuta prema naprijed i jedna prema nazad, u " gondoli " ispod trupa ), te treba biti jako oprezan u daljnoj izgradnji kako ih se nebi polomilo.
Motori su rotirajući, a prilikom njihove izrade treba detaljno i pažljivo proučiti slike u nacrtu da se poklopci ne bi krivo zalijepili, kao što je kod mene bio slučaj.
U nacrtu se nalaze sheme za više verzija, od zimske, verzije iz operacije Eisenhammer, te 2 verzije patrolnih jedinica iznad Atlantika, sve sa pripadajučim oznakama i naljepnicama.

utorak, 27.03.2007.

U Boot Type XXI - U 2540

O maketi:

Klasa XXI njemačkih podmornica je bila najnaprednija podmornica na svijetu kada je porinuta, a njezin cjelokupni dizajn je utjecao na nacrte svih modernih podmornica, nuklearnih ili dizelskih.
Zapravo su amerikanci za svoje prve nuklarne podmornice prekopirali nacrte klase XXI, jedina razlika je bila da su američke imale nuklarni pogon, a njemački original je samo dosta učinkovitije koristio dizelski pogon.
Dizajnirao i osmislio ju je njemački nezavisni projektant Hellmuth Walter već davne 1933, no njezina superiornost nije prepoznata do 1942, kada je zapovjedništvo Kriegsmarine-a zapovjedilo pod hitnu gradnju i opremanje čitave njemačke podmorničke mornarice novim XXI-cama.
Za njih su predviđene oznake U 2500 - U 4000 ( sa 1500 planiranih primjeraka ).
Podmornice ove klase su bile superiorne u svim pogledima, sva područja tehnike jedne podmornice su unaprijeđena:
Od udobnosti posade ( koju je činilo 58 podmorničara ) koja je sada imala odvojene spavače prostore, tri udobna WC-a i tuševe.
Sistem punjenja torpednih cijevi je također poboljšan - iz 6 pramčanih cijevi se u 20 minuta moglo ispaliti 18 torpeda, flak obrana mosta se sastojala od 2 kupole uvučene u most.
Sonari su također bili zadnji krik tehnologije, ali najveća prednost je ležala u unutarnjem trupu u obliku osmica. Takav trup je omogućavao više mjesta za akumulatorske baterije, te je zahvaljujući tome ( i promjenjenom sistemu osovina ) klasa XXI mogla posve NEČUJNO kliziti ispod vode, i to čak brže nego na vodi ( 17,5 čvorova ispod vode vs. 15,5 čvorova na površini ).

Iako su Nijemci prije kraja rata uspijeli izgraditi 118 podmornica klase XXI, nijedna nije uspijela biti upotrebljena u ofenzivnim misijama do kraja rata. Sve su bile većinoma u misijama patrole, te su potopljene od strane savezničkih zrakoplova.
Jedini preživjeli primjerak je upravo U 2540 koja je prvo potopljena 4. 5. 1945, zadim podignuta, restaurirana i modernizirana, te priključena u sastav Bundesmarine-a ( mornarice Zapadne Njemačke ).
1958 je preimenovana u Wilhelma Bauer-a, a 1960 godine umirovljena.
Od 1984 je u sklopu Tehničkog muzeja u Bremerhaven-u, te je jedina preživjela od svoje klase do današnjih dana.


Proizvođač: Revell

Mjerilo: 1/144


Kako je podmornica u pitanju, pri sastavljanju nema nekih prevelikih problema, trup je u dva dijela, no morao sam upropastiti prednja krilca za zaranjanje koja bi se mogla lijepo namiještati u razne položaje, zagubio sam jedan dio pa sam ih morao fiksirati ljepilom.
Trup je napravljen u dvije boje - donji u tamnu br. 77, a gore sam malo eksperimentirao sa 374 ( koju sam uzeo za probu ) i moram reći da je super ispalo - brzo se suži, te je izuzetno glatka.
Na mostu koji je obojan sa bojom br 57 su dvije ugrađene kupole flak topova koje se okreću, krila za zaranjanje iza propelera, te kormilo su pomični ( njih nisam uspio upropastiti... ).
Propeleri su u klasičnoj 92-ki, dok sam postolje obojao u sada univerzalnu tamnoplavu 52 koju koristim za postolja brodova.

subota, 03.03.2007.

A 10A " Warthog "

O maketi:

Warthog ili Thunderbolt II je glavni američki napadački avion projektiran specijalno za uništavanje neprijateljskog oklopa svih vrsta ( tenkova, gusjeničara... ).
Jedan je od 2 aviona u povijesti koji su projektirani za tu zadaću. Drugi je njemački Heinschel Hs 129

no to je već druga priča.

Iako velik i robustan, A 10 je izuzetno pokretljiv te lak za manevriranje. To omogučavaju snažni motori i pametno raspoređena zakrilca. U sastavu USAF-a je već nekih dvadesetak godina i odkad je ušao u sastav, čini kralježnicu ground-suport jedinica ( jedinica za blisku potporu kopnenim jedinicama ).
Warthog je najpoznatiji po svom 30 mm minigun-u smještenom ispod nosa. Ta sedmocijevna strojnica nevjerojatne snage je sposobna probijati debeli oklop i uništavati tenkove. ( !! )
Naravno, ispod krila može nositi i popriličan broj bombi i raketa, tako da je s razlogom zaslužio nadimak " Ubojica tenkova ".

A 10A se do sada najiše iskazao u 1. Zaljevskom ratu gdje je skupa sa Apache-ima uništi večinu Iračkih tenkova

Evo jednog filma u kojem se može vidjeti sva snaga Warthog-a, od miniguna do kasetnih bombi ( na kraju ima nekog nepotrebnog američkog preseravanja, ali zanemarite ga, najbolje je do toga )


Prozvođač: Italeri

Mjerilo: 1/72

Italeri mi se već i prije iskazao u ovoj linij maketa, tako da sa sastavljanjem nije bilo problema.
Prvo se radi trup i nos sa kokpitom i topom. Kako je većina težine na zadnjoj polovici aviona gdje nema kotača, već je rano u nacrtu pisalo da treba umetnuti neki balast da bi avion mogao samostalno stajati tako da sam ispod kokpita ubacio i priljepio jednu kovanicu od 50 lipa. Računao sam da će to biti dovoljno i da če rakete i projektili ispod krila pomoći u održavanju ravnoteže.

Nakon toga na red je došlo sastavljanje nosača i bojevog tereta, te njegovo namiještanje ispod trupa na 11 nosača koliko ih ima. U " teretu " se nalazi jedan veliki dodatni tank za gorivo, 2 navođena projektila zrak/zemlja, 2 lansera Hydra raketa, 2 bombe, 2 Sidewinder-a na nosaču i 2 pametne bombe.
Tu sam falio u lijepljenju i zamijenio nosače Hydre-i sa bombama, no sveukupno se i ne primjeti.
Sa motorima nije bilo problema, usis je aluminijaste ( 99 ), a ispuh tamne boje ( 46 ).
Kada sam dodao dvostruki rep, nastupili su problemi, jer usprkos lipama, avion sada konstantno pada natrag, te mora stalno biti poduprt. Također sam se zafrkao u bojanju, mislio sam ga napraviti u dvije nijanse sive ( u bojama 76 i 374 ), ali se razlika na kraju i ne primječuje, osim što je gornja strana ( 374 ) nešto glađa od donje.
Sve u svemu ja sam zadovoljan kako je sve skupa na kraju ispalo.

subota, 17.02.2007.

Yamato

O brodu:

Yamato je najveći bojni brod ikada napravljen. Rekordna težina mu je 72,809 tona koje premašuju samo moderni američki nosači aviona. Yamato je projektiran i sagrađe u sklopu japanskog programa izgradnje Superdreadnought-a koji bi bio u stanju nadjačati i uništiti bilo koji drugi bojni brod.
Tada je morima vladala klasa broda Battleship ilitiga Dreadnought ( nazvan po prvom brodu takve klase, izgrađenom u Velikoj Britaniji ). Dreadnoughti su u prvom svjetskom ratu bili ponosi svake mornarice, a odlikovala ih je debela oklopna zaštita, glavni topovi velikog kalibra ( njih najčešće 8 - 10 ), te sekundarno naoružanje u obliku topova manjeg kalibra za blisku borbu i zaštitu. Kalibar glavnih topova je varirao od 28 do 40 ( !!! ) cm.

No da se vratimo Yamato-u: gradnja je počela 4. 11. 1937 u vojnom brodogradilištu Kure. Porinut je 8. 8. 1940., a dovršen 16. 12. 1941. ( devet dana nakon početka rata sa SAD-om ).
Sve na brodu je bilo golemo, a glavni detalj su bili njegovi topovi: devet 46 centimetarskih ( !!!!! ) cijevi, najveće ikad izgrađene i montirane na bojni brod. Max. domet topova je bio 41 kilometar, a protuoklopna granata teška 1.4 tone mogla je probiti 43 cm oklopa, 30 kilometara daleko ( ponovo bi stavio uskličnike, ali bi postalo dosadno ). Brzina pucanja je bila 2 granate na minutu.
Svaka cijev je bila teška 166 tona, a svaka kupola 2 256 tona.

Od sekundarnog naoružanja je nosio u početku 4 trostruka topa kalibra 15,5 cm. Od te 4 kupule su se dvije nalazile na svakom boku ( te su 1944 zamijenjene prutuzračnim topovima ), i po jedna na početku i na kraju nadgradnje.

Ovo je jedna od rijetkih slika gdje se mogu vidjeti spomenuti bočni topovi prije uklanjanja.
Yamato je imao izvrsnu zaštitu; od 43 000 tona čelika od kojih je bio napravljen, njih 21 266 tona je otpalo na oklopnu zaštitu ( više od 30 % ukupne težine ). Za svoju golemu težinu Yamato je bio čak i kratak; " samo " 263 metra što je bio još jedan plus. Sve instalacije i most, te strojarnice su se nalazile na sredini vbroda gdje su oklop i PZ obrana bili najjači.
Evo popisa naoružanja broda:
3 trostruka topa kalibra 46 cm
2 trostruka topa kalibra 15,5 cm
6 dvostrukih visokokutnih topova kalibra 12,7 cm
41 trostruka strojnica kalibra 25 mm
28 strojnica kalibra 25 mm
2 dvostruke strojnice kalibra 13 mm

Za lakšu predodžbu koliko je Yamato bio golem, od dna kobilice do vrha mosta bilo je više od 50 metara, u trupu je bilo 6 katova, a u nadgradnji 13.
Na krmi broda se nalazio čiatv mali aerodrom; dva katapulta za lansiranje izviđačkih zrakoplova, dizalica za njihovo podizanje, te hangar za 7 aviona koliko ih je obično nosio.

Iako su golemi topovi bili njegov glavni " adut ", Yamato ih nije imao prilike koristiti radi samog novog sistema ratovanja na Pacifiku; glavnu ulogu su preuzeli nosači aviona ( takav sistem ratovanja su uveli sami Japanci ), tako da je Yamato, iako Flagship ( zapovjedni brod ) japanske mornarice djelovao više-manje iz pozadine.
Kako je bio zapovjedni brod, ili admiralski, na njemu je sjedište imao admiral Miyamoto, zapovjednik japanske mornarice. Prvo sudjelovanje u akciji je imao u bitci za Midway, u kojoj je Miyamotu vodio flotu u pokušaju konačnog uništenja američke flote, no brod nije imao drugu ulogu nego ulogu promatrača, jer su glavni topovi prvi put bilo korišteni tek 25.10. 1944.


Na svoj zadnji zadatak, Yamato je krenuo 6.4.1945, u operaciju Kikusui ( operacija deset ) kojoj je bio cilj zaustaviti Amerikance u osvajanju otoka Okinawe. U tu operaciju ( zadnja veća koju je bila u stanju poduzeti slomljena japanska mornarica ) bili su uključeni gotovo svi preostali brodovi, pa tako i Yamato koji je bio čuvan u matičnoj luci ostatak rata.
Yamato je isplovio šestog travnja sa otoka Honšu, te između otoka Šikoku i Kyušu krenuo prema Okinawi, no ubrzo ga je opazila američka podmornica i dojavila njegov položaj. Američki vojni vrh je odmah poslao nosače prvih i trećih mobilnih snaga da ga presretnu avionima i potope.
Sedmog travnja američki nosači su se približili u domet svojih zrakoplova ( večinom torpedo-bombardera Avenger i Hellcat ), te lansirali zrakoplove.
Yamato je napadnut sa oko 300 zrakoplova tako da mu ni snažna protuzračna obrana nije mogla pomoći, te je nakon udara 12 torpeda i 6 bombi potonuo na dno gdje i danas leži sa čitavom posadom, njih 2 500.
Krajem stoljeća Japanci su poduzeli ekspediciju pronalaženja olopine i kartografirali je.


Yamato je imao sestrinski brod, Musashi, a međusobno su bili identični, samo što je Musashi imao nešto manju i drukčije raspoređenu PZO. Doletjela ga je jednaka sudbina kao Yamata, Japanci su ga poslali u bitku za Filipine sa gorivom za samo jedan smjer, te je pucao dok je imao streljiva prije nego što je potopljen na dno mora.

Japanci su 2005 snimili film o Yamatu, o njegovoj posadi i zadnjem zadatku. Nisam ga uspio vidjeti, no kako kažu, dosta je bolji od američkog Pearl Harbour-a ( što i nije neki problem da budemo iskreni... ), te dobro opisuje kakav je rat zapravo pakao. Scene akcije su poprilično impresivne, a sam čelični div je poprilično dobro animiran ( računalno naravno ). Evo dva trailera koji dobro prikazuju život i bitku na brodu pa uživajte:



Proizvođač: Tamiya

Mjerilo: 1/350

Yamato je prva ovako velika maketa broda koju sam napravio, prethodili su mu USS Massachussets, Prince of Wales i još par ih, ali svi u manjem mjerilu. Također, ovo je i bila i prva maketa koju sam uzeo od Tamiye, i moram reći da sam odmah nakon otvaranja kutije bio poprilično impresioniran i zadivljen, odmah se vidi japanska preciznost i pedantnost. Trup se nalazi u jednom dijelu ( hvala Bogu ) što je ugodna promjena jer kada se trup treba sastavljati od dvije polovice, stvari rijetko idu kako je bilo zamišljeno. Zaprepašten, otkrio sam i zašto je trup u komadu; pa maketa je predviđena i za plovidbu!
U trupu su več postavljeni nosači za elektromotore, osovine, upravljački sustav.
Da sam u Japanu ili u nekoj opskrbljenijoj državi, ovo čudo bi već plutalo i plovilo, no ovako sam samo borerom izbušio rupe za krmila i statične elise.
Prvo po redu ide sastavljane crnog postolja na kojem maketa stoji, te tablice s imenom. Dok se je to sušilo, papirnatim selotejpom sma polijepio rub crvene boje na trupu i obojao crvenom donju polovicu ( Revell boja 37 ). Bile su potrebne 3 ruke po cijeloj površini kako bi boja bila jednolična, no trud se na kraju isplatio, vidjet ćete.
Nakon samog trupa, radi se prednja paluba ( " krov " trupa sastoji se od tri glavne plohe; prednje i stražnje ploče na koje se kasnije dodaju topovi i ostali dijelovi ). To je možda i najlakši dio broda, sastoji se samo od tri topovske kupole, sustava za sidra i malih 25 mm strojnica posijanih po cijeloj površini. Drvena paluba je obojana u boju koju univerzalno koristim upravo za palube prodova ( 88 ), dok su strojnice i topovske cijevi u boji br. 46.
Glavne kupole su pričvrčene samo sa donje strane kroz palubu tako da ih je moguče rotirati.


Evo slike sa dovršenim prednjim dijelom i tek započetim stražnjim, instaliran je samo most, a položaji za PZO još zjape prazni.
Prije početka rada na glavnoj nadgradnji dovršio sam aerodrom na krmi i hangare ( i tu su posijane strojnice ).
Ne da se hvalim, ali glavna nadgradnja je pravo malo remek-djelo; na njoj se nalazi most i visokokutni topovi, te teške strojnice okruženi " ogrlicom " trostrukih 25 mm ProtuZračnih topova, te večina od 193 topa na čitavom brodu.
Svaka cijev i kupola je posebno obojana, te priljepljena, tako da sam bio izvan stroja nekoliko dana radi isparavanja ljepila i boja.

Na dimnjaku su postavljeni reflektori, te " gun-director-i " ( usmjerivači topova ), a poseban detalj je " Imperial Crest na dimnjaku podno crne liniji, simbol japanskog Cara.
Gun-director-i su i usmjereni u jednakom smjeru kao i topovi i strojnice koje su upravljali tako da je i taj detalj točan.
Sam most koji se nalazi na početku i nadgleda čitavi brod, iako je visok samo neki 6-7 cm, se sastoji od 37 dijelova ( khm, khm ). Iza dimnjaka se nalazi i velika antena, koja se za vrijeme lijepljenja naherila pa nije ispala pretjerano dobro.
Nakon što sam rasporedio i ostale trostruke kupole, na red je dušlo pažljivo ljepljenje stražnje palube na trup. Dok se ljepilo nije stvrdnulo, osigurao sam ga sa selotejpom i moram reći da je dobro ispalo.
Većina stražnje palube je također pod bojom 88, osim površine aerodroma i katapulata za avione koji su obojani bojom 57.
Na kraju je došlo picajzlasto sastavljanje izviđačkih aviona svaki je dug oko 2 cm, a sastavljen je od 8 dijelova, donja strana je bijela ( boja br. 04 ), a gornja tamnozelena ( 40 ) kao i tadašnji japanski morski avioni, te polijepljeni simbolima japanskog zrakoplovstva.
Kada se sva boja osušila, razvukao sam konopce na glavne jarbole i antene te stavio zastave.
Tri su zastave; zastava na krmi je japanska zastav koja se nalazila na svim njihovim brodovima, manja donja na jarbolu je zastava za bojne položaje ( kada je brod došao pod borbeno stanje ), a najmanja zastava sa crtom pri vrhu jarbola je admiralova zastava.

Yamato je na kraju ispao fenomenalno, izuzetno je detaljan, a uputstva su pisana na jasan i detaljan načina, te tako same pohvale Tamiyi. Jedna je od maketa na koje sam najviše ponosan. Evo slika da vidite zašto.

nedjelja, 11.02.2007.

SSBN " Typhoon "

O maketi:

Typhoon je najveća klasa podmornice ikad napravljena. Originalno zvana
" Akula " ( morski pas ), bila je ponos tadašnje Sovjetske, a sada Ruske mornarice. Od kada su prve jedinice porinute 1981, razlog su straha američkih generala ( sada dosta manje, jer hladni rat nek bi bio gotov ).
Typhoon je uitinu golem: dug 172 metra i visok 23, ima težinu povečeg Dreadnought-a iz '30-ih godina - 33 600 tona. Glavno ofenenzivno oružje je 20 ICBM-ova SS-N-20 klase ( InterContinental Balistic Missile - međukontinentalnih balističkih projektila - nuklearnih naravno ).
Kako ih može lansirati sa praktički bilo koje točke mora na svijetu, a imaju domet od 8,500 km, jasno vam je ono o strahu. Jedna može izbrisati cijeli grad sa lica Zemlje.

Podmornicu pokreču dve nuklearna reaktora sa približnim kapacitetom 100000 SHP.
Maksimalna brzina je 27 čvora.


Proizvođač: Revell

Mjerilo: 1/400

Nivo težine: 3 stupanj Revellove ljestvice

Glavna dva dijela su gornja i donja polovica trupa, te zgrada mosta. Gornju polovicu sam obojao sa bojom broj 78, a donju sabrojem 47, osim donjeg dijela prove, koja ide u crveno, mislim ada je tu glavni sonar, nbe znam sigurno. Bojanje je bilo lako, jer sam ga obavio prije spajanja polovica, te nije trebalo posebno paziti o ravnoj crti.
Prednja krilca za zaranjanje se mogu napraviti uvučene i izvučene, a stražnje kormilo je pomično kao i propeleri ( boja broj 92 ). Most je šupalj kako bi se omogučilo uvlačenje i izvlačenje antena i snorkel sistema.
Podmornice su uvijek među lakšim maketama za sastavljanje, te mi ova nije ouzela previše vremena.

Naljepnica i oznaka ima podosta; oznake dubine, simboli reaktora na palubi, te naljepnica sa imenom za postolje na kojem Typhoon stoji ( boja br. 52 - tamnoplavo ). U kompletu dolaze i dvije rakete koje se mogu namjestiti u silose ( poklopci su također pomični ).
Crvena zvijezda na mostu se mi je činila nekako mala, pa sam dodao jednu sa MiG-a 21 gdje su mi ostale dvije, pa je sad bolje.


Maketa je lagana za napraviti, a na kraju izgleda stvarno impresivno, stoga preporučujem ( ako smijem... ).

ponedjeljak, 05.02.2007.

V 22 " Osprey "

O maketi:

Ovo je eksperimentalni avion-helikopter američkih zračnih snaga. U razvoju je od 1989 godine kao novi leteči transport američkih marinaca i desantnih snaga. Poseban je po jedinstvenoj mogučnosti rotacije motora;

tj. može sletjeti i poletjeti kao helikopter sa elisama okrenutim gore, a na dovoljnoj visini ih okrene prema naprijed i leti kao avion!

Tim sistemom može dostići brzine nezamislive konvencionalnim helikopterima, uz helikopterovu jedinstvenu mogućnost vertikalnog slijetanja i polijetanja. Još nije u redovnom sastavu zračnih snaga radi nekoliko nezgoda i rušenja na pokusnim letovima, no problemi neka bi bili pred rješavanjem. Gamerima bi Osprey trebao biti poznat iz igara Splinter Cell ( u kojima je glavno prijevozno sredstvo Samu Fisheru ), te iz SSX 3-a gdje pomoću civilne verzije Ospreya letite po skijalištima diljem planine.

Proizvođač: Italeri

Mjerilo: 1/48

Maketa spada pod Italerijev program " Modern Aircraft " i za sam početak moram reći da je jako dobro napravljena. Dijelova ima poprilično, glavni su polovice trupa u koje se smješta teretni prostor. Kokpit je također jako dobro i detaljno napravljen, sa sjedištima za pilota i kopilota, a iza njih se pruža teretni prostor sa sklopljenim sjedištima za vojnike, a cijeli trup završava vratima u repu koje sam odlučio napraviti otvorena.
No najviše me iznenadilo kada sam spajao polovice trupa ( inače uvijek nešto negdje bar malo strši i smeta lijepom spajanju ), jednostavno su se savršeno uklopile i zalijepile, nigdje nije stršao ni milimetar. Ajme miline, ipak postoje kvalitetne makete pomislio sam ( šala naravno, sve su izvrsne, uz rijetke iznimke... ).
Glavni kotači se nalaze prije teretne rampe i nose večinu težine, a nosni stajni trap samo drži ravnotežu. Jer se kod ove makete, srećom, krila i motri ( oni uvijek donose balans ) nalaze prije glavnih kotača, nije trebalo ugrađivati nikakve utege, kovanice ( one su inače idealne, po obliku, veličini i težini ) ni druge oblike balasta. Motore sam odlučio okrenuti prema gore, jer bi Osprey inače jako teško stajao na ravnoj površini jer su elise duže nego je razmaka među motorima i podlogom. Jedini problem i greška koja mi potkrala kod izgradnje je bila prilikom stavljanja elisa i " kapica " motora, na jednoj strani sam je krivo zarotirao te je smetala elisama, no problem je ubrozo bio sređen.

Rep nije bio neki problem; sastoji se od cca 5 dijelova, te sam ga morao samo malo držati potprtog dok se lijepilo nije stvrdnulo.

To je bilo to s izgradnjom, preostalo je bojanje i lijepljenje naljepnica ( najbolje su mi crveno-bijele crte na rubovima elisa ), a završen Osprey izgleda ovako:

Za kraj; fenomenalna maketa, zahtjevna, ali lagana za izradu, najtopljie preporuke.

subota, 27.01.2007.

Nova nabava

Evo ga, stigla mi je nova pošiljka iz Engleske, od lika kod kojeg već odavno nabavljam razne makete, jer stvarno ima široki izbor i kvalitetnu uslugu.
Nabavio sam avion koji sam već dugo tražio Blohm & Voss-ov leteći brod: BV 222 Wiking, rusku mrcinu, Hind-a ( od neke socijalne češke firme Bilek, nadam se da će valjat ), B 25 i B 26, A 26, ruski ponos MiG 29, te njemaču klasiku Ju 88.
Među rjeđim stvarima je i američki leteći brod Catalina.
Uza sve makete iz Ljubljane i one nedovršene od prije; soba mi sada izgleda ovako:

Skoro da mi je i žao nešto napraviti, no uskoro će nešto doći na red, jer sada je u izgradnji Bismarck, i stvarno će biti nešto posebno.

<	listopad, 2007
P	U	S	Č	P	S	N
1	2	3	4	5	6	7
8	9	10	11	12	13	14
15	16	17	18	19	20	21
22	23	24	25	26	27	28
29	30	31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv